Glagoljica

O glagoljici

O glagoljici

Glagoljica je fonološko pismo sastavljeno u drugoj polovici 9. stoljeća za Slavene u Moravskoj za koje su stručnjaci složni da je djelo jednog čovjeka Konstantina Ćirila. Dobila je ime po četvrtom slovu 'glagolu', što znači 'govoriti'. Glagoljica je pismo kojim su se služili Hrvati, ali i drugi slavenski narodi (koristila se u Moravskoj, Češkoj, Panoniji, Bugarskoj, Makedoniji, Bosni, Rusiji, Hrvatskoj). U 12. stoljeću glagoljica je izišla iz upotrebe u većini slavenskih zemalja osim iz Hrvatske, gdje se dalje razvijala u narednim stoljećima.

Natpis iz senjske katedrale (1543.)

Fotografija Ivana Mora Asić 

O glagoljici2

Hrvati su izumili vlastite inačice glagoljice koje su kasnije u 14. stoljeće prenijeli u tisak pod nazivom uglata Glagoljica, a kasnije stvorili i kurzivnu glagoljicu. Njome se u Hrvatskoj pisalo na dva idioma: hrvatskim crkvenoslavenskim (smatran književnim jezikom, u službi liturgijskog jezika) i hrvatskom narodnom jeziku. Glagoljicom, koja je u hrvatskoj povijesti bila u uporabi oko 1000 godina, je bio prožet život liturgije, prava, društvenih ustanova, znanosti i književnosti što dokazuje suverenitet narodnog jezika i pisma. Stoga je ona važan dio priče o hrvatskom kulturnom, a time i nacionalnom identitetu.

Fotografija Julija Vojković

Pismo iz Misala po zakonu rimskoga dvora

Pismo iz Misala po zakonu rimskoga dvora

Oživljavanje glagoljice je rađeno po prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi “Misal po zakonu rimskoga dvora” iz godine 1483. Typeface se sastoji od 124 znaka; 32 kurenta (malih slova), 30 verzala (velikih slova), 30 brojeva, 31 ligature i 5 interpunkcijskih znakova. Hrvatska glagoljica ima zanimljivu povijest dugu više od tisuću godina. Hrvati su bili jedina nacija u Europi kojoj je 1248. godine dano posebno dopuštenje od pape Inocenta IV. korištenja vlastitog jezika i pisma u liturgiji. 863. godine Konstantin Ćiril je želio prosvjetliti sve ljude koji su prihvatili kršćanstvo kao novu životnu vrednotu. Držao je da je poznavanje pisma odraz znanja, pa je tako sastavio glagoljsku abecedu u kojoj se govori o nužosti poznavanja pisma: az buky vjedje glagoljo... dobro jest živjeti elo zemlji... ja koji znam pismena znam da je dobro (časno tj. dostojno) živjeti na zemlji,...

1. Kutovi

1. Kutovi

U originalnoj glagoljici, za tiskanje misala, punce (bakrena matrica na kojoj se izrađivalo pojedinačno slovo u ranim danima tiskarstva) su imale oštre rubove jer se znalo da će se prilikom otiskivanja na pergamenu tinta upiti i zapuniti prostor. Stoga ovaj font simulira situaciju nakon otiskivanja pa su stoga i rubovi na svakom kutu zaobljeni.

2. Konkavnost

2. Konkavnost

Kako bi cijeli font imao karakteristiku prirodnosti i organičnosti sve su linije, i horizontalne i vertikalne, konkavne.

3. Proporcije

3. Proporcije

Jedna od karakteristika glagoljice je izraženost vertikala. Kako bi više došle do izražaja omjer stema i countera odnosno vertikala i prostora između njih je 3/4:1.

4. Brojevi

4. Brojevi

Brojevi nisu zasebni simboli, već se koriste lowercaseima iz glagoljske abecede. Broj 2 na primjer je komponiran od točke ispred i iza buki, drugog slova u glagoljskoj abecedi.

Pisanje brojeva

Broj 10 iz latinice zamjenjen je slovom iže u glagoljici sa točkama ispred i iza znaka. 

10

Brojevi 11 do 20 u glagoljskom pismu pišu se postavljanjem jedinice pa desetice (gledano s lijeve na desno). Svi drugi dvoznamenkasti brojevi pišu se postavljanjem desetice pa jedinice.

11

12

13

14

15

16

17

18

19

11

12

13

14

15

16

17

18

19

Svi drugi brojevi postavljaju se kao i u latinici. Tisućice, stotice, desetice i jedinice prate latinični raspored znamenki.

57

57

125

125

463

463

Ukoliko se unutar broja pojavi i broj od 11 do 19, oni se i dalje pišu u obliku kako je definirano pravilima njihovog prikazivanja. Primjer 1950 | 1912

1950 | 1912

 

5. Verzali

5. Verzali

Za razliku od latinice gdje verzali leže na x-heightu, kod glagoljice je slučaj drugačiji, verzali leže na descenderu.

6. Ligature

6. Ligature

Glagoljica je jedno od pisama sa najviše ligatura. Jedan od načina držanja kompaktnosti teksta u knjigama bila je spajanjem više slova u jednu cjelinu – ligature. Drugi je razlog njihova korištenja bio što se na taj način štedilo mnogo materijala jer su knjige tiskane na pergameni stajale pravo bogatstvo. Poznato je preko 200 osnovnih kombinacija slova koje čine ligature.

Puni čar

Puni čar glagoljice proizlazi iz svojstva što se zbog konstrukcije pisma ligature mogu sastojati od više slova. Postoji kombinacija sa čak 6 znakova.